212016Feb
Možemo li komunicirati s Onom stranom?

Možemo li komunicirati s Onom stranom?

Dok sam studirala naučnu kliničku hipnozu imala sam utisak, da je hipnoza prije svega alat s kojim se može osloboditi podsvijest i stvarati nove dobre navike. Tijekom moga rada moje se iskustvo s hipnozom brzo mijenjalo. Došli bi klijenti, koji su u tijekom naše seanse sasvim neočekivano i po prvi put u životu, u svojim hipnozama osjetili blizinu Anđela, ili voljenih preminulih osoba. Nakon takvih susreta, oni bi bili ushićeni, presretni i ispunjeni. Ponekad bi se mi uzubuđeno povjeravali: ‘Znate, ja nisam nikada vjerovala u to… ali sada ovo je toliko bilo moćno, ja više ne mogu sumnjati…’  Smiješkom sam prihvaćala čuđenje svojih klijenata, koji su fizički otkrivali stvarnost koja nadilazi naše zemaljsko, a puna je ljubavi i u isto vrijeme pruža toliku podržku i pomoć.  Iako su neki ljudi po prvi put osjećali i u čuđenju prihvaćali te divne dimenzije koje su se otvarale, bilo mi je drago da mogu dijeliti svijet koji je meni bio toliko drag jer sam i sama od malih nogu bila duboko povezana sa svojim Anđelima i Božanskom Ljubavlju, pa mi se činilo potouno prirodnim, da su ti divni nevidljivi pomagači dolazili za vrijeme ovih naših hipnotičkih seansi i pomagali mojim klijentim u našem radu. Sve više i više postojala sam svjesna, koliko ljubavi i podrške nam pruža ta druga strana, i da je itekako moguće povezati se s njom.

Pomoć voljenih duša

Sjećam se jedne žene kojoj je umrla majka i nazvala me, sa strepnjom u glasu: ‘Molim vas, nemojte misliti da sam izgubila razum’, rekla mi je. ‘Ja sam direktorica farmaceutske kompanije, vrlo sam racionalan čovjek, odgajana sam, pa znate, s puno logike, ali sada kad mi je umrla majka’, slijedio je dubok uzdah, i znala sam da joj niz obraze teku suze, dok je nastavljala: ‘I sada je osjećam, skoro pa je mogu i vidjeti, onako kakva je bila…. danas na primjer, kao da je tu uz mene, i dala mi je poticaj da vas potražim i nazovem’. Zastala je, znala sam i intuitivno osjetila, da se plaši postaviti iduće pitanje: ‘Recite’, bodrila sam je. ‘Možete li mi putem hipnoze pomoći, da se povežem sa svojom majkom, možda je čak i vidim, dok sam… ovaj, pa dok sam u hipntičkom transu?’ konačno se usudila izgovoriti to pitanje. Odmah je skoro bez daha nastavila: ‘Mada je nikada do sada nisam bila u hipnozi znate, ali osjećam da bih na takav način mogla još jednom vidjeti svoju majku…’ Neko smo vrijeme razgovarale o njezinom odnosu s majkom (bio je pun ljubavi u potpore), o njezinim osjećajima i bliskosti koju su dijelile i na kraju se dogovorile za seansu, u kojoj ćemo ‘pokušati’ i vidjeti je li moguće da se poveže sa svojom umrlom majkom. Iduće nedelje, u kasno sunčano popodne, žena je stigla u moj ured. Lijepa, eleganta poslovna žena, s dubokim urezima tuge u obrazu, ali divinih, sjajnih očiju. Odmah smo osjetile toplinu koja nas je spojila, između nas je protekla divna energija, i vrlo brzo naša je seansa počela. Nakon samo nekoliko minuta već sam i sama osjetila toplinu oko glave, dignutu vibraciju, i kao da je prostor ispunila ugodna topla i lagano autoritativna pristutnost. Mogla sam jasno čuti poruku: ‘j+Ja sam njezina majka, dovela sam je k vama, jer radite sa svijetlošću. Moja kći treba dokaz, da sam i dalje živa, kao što to vi i znate’.

U tom trenutku na dvorištu se začulo dječje smijanje, pa zvuk klavira, a onda ženski glas koji je uzviknuo: ‘Tišina!’. Odjedanput sve je utihnulo.

U sobu je kroz mekane bijele zavjese provirila zraka svjetlosti, a mojoj klijentici su klizile suze niz obraze. Znala sam, dok je ona ovako ležala u hipnotičkom transu, da se susrela sa svojom majkom, i pustila sam da njihov intimni momenat teče koliko god je potrebno. Nakon nekog vremena, ponovo sam osjetila njezinu majku, koja mi je prišla velikom ljubaznom svjetlošću i prešla preko moje glave. ‘Kada vas pita jesam li uz nju, recite ‘Otiđite zajedno u Pariz i uživajte zajedno u tom putovanju’. Nježno me je obgrlila svijetlim zagrljajem, zahvalila mi se, i polako se energija u sobi promijenila, a ja sam počela klijenticu lagano vraćati iz transa. U trenutku kada je otvorila oči, bile su još ijajnije, sjale su, kao da joj se čitava Duša otvorila. Gledala je u mene s osmijehom: ‘Sigurna sam da je bila mama tu, vidjela sam je, rekla mi je da ništa od toga nije moja mašta, da me voli…’ Nekoliko trenutaka smo ostale u tišini, dozvoljavajući da se cijelo iskustvo polako integrira u nju. Nakon nekoliko trenutaka polako se okrenula meni: ‘Jeste li čuli dječje glasove i kada je majka povikala tišina?’ Klimula sam glavom. ‘ A klavir? To je meni znak, da je uistinu i bila tu. Znate, kad sam bila djevojka i učila poslijepodne za ispite, majka bi izašla na balkon naše kuće, kad god bi susjedna djeca bila preglasna i viknula im: ‘Tišina’! A ja bih nekada u pauzi svirala klavir , da opustim misli od učenja… majka bi sjedila i slušala me, uživajući zajedno sa mnom. A danas smo obje čule, to je bio njezin glas’.

Ispričala mi je o svojim studenskim danima, kako joj je njezina majka kuhala i brinula se o njoj, govoreći samo ti uči, to je najbitnije… osjećala sam veliku ljubav koju su dijelile, dok je pričala o tim sjećanjima s majkom. Kada je već bila na vratima, ponovo sam osjetila prisutnost majčine Duše. Svjetlo me je nježno pogurnulo: ‘Reci joj za Pariz’. Stajala sam na vratima, i duboko udahnula, nije ugodno kada misliš da si čuo Dušu, koja želi prenijeti poruku, a ti ne želiš da ispadne pretjerano… Kako god, snašla sam se: ‘Putujete li u Pariz?’ pitala sam što sam ležernije mogla. Širom je ovtorila oči: ‘Kako znate?’, i s osmjehom ustvrdila: ‘Mama vam je rekla!’ Sada mi je bilo puno lakše dodati drugi dio: ‘Da, i predložila je da vam kažem da ćete zajedno uživati na tom putu’. ‘Znate’, ponovno je imala suze u očima: ‘Moja me je majka kada sam bila mlada, vodila na prvo putovanje u Pariz. Ona je obožavala Pariz, i umjetnost, pa muzeje, pa restorane. Nisam bila godinama, a  sada tek kad je majka umrla na poslu je iskrsnula suradnja s Francuzima i trebam otići u Pariz idući tjedane. Sada sve shvaćam’, nasmijala se, zagrlila me i otišla.

Nekoliko mjeseci kasnije, dobila sam njezin poziv. Bila je blaga, smirena i vrlo ozbiljna. Htjela je ponovno doći, ovaj put jer ima osjećaj da je došlo vrijeme za oproštaj, ali također je izrazila osjećaj krvinje, i nije bila sigurna bi li se njezina majka složila s time. Napravile smo dogovor  za našu iduću seansu.

Ovaj put došla je potupono promijenjena žena, bila je mirna, opuštena, blagog izraza na licu. ‘Bilo je čarobno otići u Pariz, obišla sam s majkom sva naša mjesta, i fizički je osjećala do te razine da sam morala paziti, da ne bih na glas razgovarala s njom’, smijeh je ispuno moj radni prostor. ‘Kad pomislim, da sam prije nego što sam vas nazvala imala strah od hipnoze i komunikacije s majkom, a sada je to bilo tako normalno, prirodno i jednostavno’, nastavila je: ‘Sve se događalo s toliko sinkroniciteta, da sam znala da mi majka pomaže, čas sam je čula, čas osjetila, a onda se njezina brižnost prelila u divne energije koje su me prekrivale kao plašt. Cijelo vrijeme je bilo predivno. Čak su i sastanci bili vrhunski. Poslije mog povratka nastavila sam komunicirati s njom, čak smo i neke stvari iz prošlosti raščistile, očistile i pustile da odu… Nekad je znala biti tako stroga, sad je  htjela da joj oprostim… Ni kada sam se vratila iz Pariza naša komunikacija nije prestajala, samo nekako je s vremenom sve slabija, imam osjećaj, a u isto vrijeme osjećam se krivom zbog toga, da bih je trebala pustiti… samo ne znam što bi mama rekla…čini li mi se, ili i ona tako želi…’ Ponovo sam osjećala blizinu tog svjelosnog bića, Dušu njezine majke kako odobrava kćerinu želju. a možda čak i prirodnu potrebu iz autonomnosti.

Objasnila sam joj, da kada je Duša već prešla u Svjetlost, ona sama postaje dio velikog oceana Ljubavi, i više nema osobnog ega, pa teško da bi se mogla ljutiti, ako je prošao period intenzivnog druženja s voljenima koju su ostali iza nje. Objasnila sam joj da sada, kada joj nije više toliko potrebna blizina majke, da je prirodan proces da  osjeća želju da krene dalje: ‘To ne znači, da majka nije više s vama’, objasnila sam joj, ‘već da jednostavno, u obilju svjetlosti ostaje prisutna, dopuštajući vama da odradite svoj život dalje kao individualno biće’. U tom trenutku ptica je sletjela na prozor i počela cvrkutati. Smiješile smo se jedna drugoj dok samo se pripremale na ulazak u hipnotički trans. Ponovo sam osjetila toplu prisutnost svjeltosnog bića koje je blizu i pomaže da dignemo vibracije, kao bismo mogle uspostaviti jasnu i čistu komunikaciju.

Naša je seansa ovaj put bila još dublja, i prije nego što smo počele obje smo osjećale prisutnost njezine majke, tako da jednom kada smo već bile u sensi, nije bilo dvojbe, da je s nama. U isto smo vrijeme obje osjetile kako njezina majka ulazi u naše energetsko polje. U viziji koja se otvorila pred nama ugledala sam njezinu majku kako grli svoju kćer i na neki su se svoj, njima vrlo blizak način pozdravile. ‘Tu sam, ali ti sada kreni dalje, to je prirodno tako’, bila j nježna poruka, koja je vibrirala u cijelom našem prostoru. Ostavila sam ih još neko vrijeme, kao da su telepatski razgovarale i izmjenjivale energiju, misli i osjećaje u tom procesu, dok sam osjećala blisku prijatnu virbaciju njihovih duhovnih vodiča koji su podržavali cijeli proces.

U trentuku kada su se pozdravile, njezina je majka nježno proširila svoju energiju, digla u visinu, i energija u prostoru ponovno se lagano promjenila. Duhovni su vodiči javili da se naša seansa završava. Dok se polako budila iz hipnotičkog trasa, bila je mirna, opuštena i pribrana: ‘Tako se osjećam oslobođenom’, bilo je prvo što mi je rekla, dok se smiješila lagano. ‘Kako je čudno, prvi sam vam put došla jer sam se osjećala krivom što i dalje trebam majku, da je privučem, da je uz mene, i da je trebam. A sada sam se osjećala krivom baš zbog toga jer sam osjećala da je došlo vrijeme, da krenem dalje, samostalno, i danas mi je mama potvrdila da je to bio i njezin potjecaj, da me bodri da sada krenem u svoj život i da ga živim punim plućima. Na kraju mi je još rekla: ‘Ovdje je cijeli zemaljski život kao jedan dan, vidimo se, a sada otiđi i uživaj u životu!’

Polako smo se uz razgovor i nas dvije pozdravljale, i dok me je zagrlila, zahvalila mi je riječima: ‘Prije svega ovog, majčine smrti i ovih susreta s njom, nisam nikad ni pomislila da je to moguće. Sada imam potpuno novu dimenziju postojanja, sada znam da onaj svijet postoji, da je živ i da me čeka. Baš zbog toga osjećam veću želju da u ovom životu odradim sve što sam si zadala. Hvala vama i vašim pomagačima da ste mi to omogućili’. Zagrlile smo se, i dok je od odlazila čula sam pticu na prozoru kako je odletjela.

[shareaholic app=”share_buttons” id=”15676918″]

Blog Objave  

Od Tjela do Uma… i sve do Duše

Od Tjela do Uma… i sve do Duše

Nakon mnogih godina terapuetskog rada s klientima, imala sam priliku vidjeti, osjetiti i doživjeti emocije ljudi kad su svladali dugogodišnja...

Svrha Duša: Zašto postojimo?

Svrha Duša: Zašto postojimo?

Svaka Duša zna, zbog čega je došla na Zemlju. Također treba shvatiti, da je Duša svjesna vremenskog razdoblja koje provodi...

Duhovna Urota

Duhovna Urota

Na površini svijeta trenutno vladaju ratovi i nasilje i sve se čini crnim.