Nakon mnogih godina terapuetskog rada s klientima, imala sam priliku vidjeti, osjetiti i doživjeti emocije ljudi kad su svladali dugogodišnja bremena svog Zemaljskog Ja. Duboko olakšanje koje ljudi osjete u terapeutskom procesu je toliko blagodejno za um i tjelo, da ljudi često ispostave da lakše dišu i da imaju osjećaj da su izgubili težinu i da se brže kreču. Uistinu, to nije samo metafora: Um i Tijelo su povezani, njihovo postojanje je nerazdvojno.

Da bi vodili brigu o tjelu, potrebno je voditi brigu o našem Umu. Suprotno, da bi vodili brigu o našem Umu, trebamo voditi brigu i o našem tjelu. Kao što od čovjeka koji spava 4 sati dnevno i cijeli dan je zatvoren iza četiri zida ne možete očekivati jasnih misli i mudrog donošenja odluka, istotako ne možete očekivati, da če čovjek koji na svijet i sve oko sebe gleda kroz prizmu negative i nevjerice može imati zdravo i vitalno tjelo.

Tek kad je napravljen spoj, harmonija Uma i Tjela , tek se tada otvaraju vrata duhovne dimenzije.

Na svojim predavanjima i seminarima često spominjem Abrahama Maslowa, koji je 1943. godine osmislio hierarhiju potreba. Možda nije slučajno da je baš u vrijeme kada je čovječanstvo potpuno obezvrijedilo ljudski život, Maslow došao do zaključaka, da čovjek, koji je gladan ne može stvoriti osječaj sigurnosti i dalje, da čovjek koji ne osječa sigurnosti ne može stvoriti kvalitetnih i stabilnih odnosa.

Zbog ovih činjenica, čovječanstvo je tek u poslednjim decenijama došlo do mogučnosti, da traži samorealizaciju i da traži smisao postojanja. Traženje odgovora na pitanja “što jesam, zašto sam tu?”, su privilegij današnjih dana. Generacije naših predaka ulagale su velike napore, da bi danas mi imali mogučnost brige o svom tjelu, da bi se mogli školovati o tome kako djeluje naš um i tjelo i da bi stekli znanje o tome, kako možemo živjeti svoju svrhu.

Duhovnost dakle ne počinje od meditacije i nije počela s New age. Duhovnost počinje s brigom za svoje tjelo, kroz svjest o sebi i drugima, kroz rast koja izvire iz učenja na vlastitim greškama… kroz svjest da je naše postojanje duhovno samo po sebi i da ga ne trebamo dokazivati ni sebi ni drugima…. Ako još niste pronašli svrhe, to ne znači da nemate svrhe. To samo znači da svrhu još tražite i da ste na njezinom duhovnom potovanju prepoznavanja i razotkrivanja!

Asya Širovnik Moškon